Dašak Kine u mojoj kuhinji i Tangyuan



Kuhinje svijeta brišu granice, zbližuju ljude, za stolom se nikog ne pita koje je boje!
Jedna od vrhunskih svjetskih kuhinja koja ulazi u naše domove zasigurno je i kineska.
Premda je Kina već svuda oko nas, njihova originalna tradicinalna kuhinja ipak je prilično velika nepoznanica za ove naše prostore.
Američke serije u kojima svi naručuju kineski fast-food iz obližnjih restorana i "restorana" pridonijele su još više tom slabom poznavanju.
Proučavajući malo njihovu kuhinju i sama sam ostala ugodno iznenađena koliko je ona bogata i zanimljiva.
Originalna kineska kuhinja jedna je od najcijenjenijih u svijetu, te se smatra i sofisticiranom umjetnošću.
Umjetnost u pripremanju hrane stavlja hranu na još jednu višu razinu i pokazuje nam (i dokazuje) kako ona nije samo za zadovoljavanje osnovne životne potrebe (iako je to naravno njezin primarni cilj) nego i da bude oku ugodna, ponekad i simbolična, a nadasve zdrava, koliko je to danas moguće.
Naravno, to nije karakteristika samo i jedino kineske kuhinje.



Osim svih drugih kuhinja u cjelini, koje prilažu važnost zdravoj i ukusno serviranoj hrani, tako i svatko od nas ima individualni pristup u pripremanju i serviranju hrane.
E sad, kakav tko ima pristup kod sebe doma to je svačija osobna stvar. Naravno da nije samo do pristupa, nego i do mogućnosti.
No, prvenstveno mislim na ponudu onih koji se time bave (restorani, razne pekare, slastičarne i sl.) a pogotovo oni koji se bave pripremanjem nacionalnih jela. Isti bi se trebali pridržavati originalne recepture pripremanja takvih jela, odabira svježih i kvalitetnih namirnica i prezentirati nacionalno jelo na pravilan način, a ne da npr.svaka šupa dela svoju vrst štrukli.
Da ne skrenem previše s glavne teme, o tom neki drugi put…
Dakle, back to China!:)


U Kini postoje razni stilovi i načini pripreme hrane.
Od svih stilova posebno se ističu pekinški, šangajski, sečuanski i kantonski, a ima ih još puno više.
Glavna karakteristika kineske kuhinje (osim riže :) ) su začini i perfektno spajanje kontrasta slatko-ljuto i slatko-kiselo čime se postiže specifičnost okusa i mirisa.
Njihova kuhinja takodjer zna biti vrlo dekorativna, kako u stilu tako i u bojama.



Što se kineskih slastica tiče, većina je prilično neobična za naš zapadnjački okus i ukus.
Tangyuan je slastica koja se radi prigodno na Festival lampiona, koji se obilježava nakon kineske Nove godine. To su male knedlice od rižinog brašna s punjenjem koje može biti od crnog sezama, kikirikia, kestena, crvenog graha... a serviraju se u slatkom sirupu.
Ja sam se odlučila za crveni grah, koji se skuha, propasira i pomiješa sa šećerom u finu pastu kojom se pune knedlice od rižinog brašna.
Rižino brašno me oduševilo, baš je nekako posebno mekano i nježno, radeći s njim dobije se jedan predivan osjećaj pod rukama.


Tangyuan

tijesto
  • 2 šalice rižinog brašna
  • 1 žlica šećera u prahu
  • malo vode
  • tekuća jestiva boja
Od brašna, šećera i malo vode umijesimo glatko tijesto.
Odvojimo polovicu tijesta u koju dodamo par kapi boje i premijesimo dok se boja ne rasporedi.

punjenje
  • 2/3 šalice crvenog graha
  • 1/3 šalice šećera
  • malo ulja
Skuhani grah propasiramo i umiješamo šećer.
Dobivenu pastu popržimo na malo ulja.
Dobro ohladimo.


Tijesto punimo pastom kao kad radimo knedle, ali ovo trebaju biti male kuglice. 
Znači, odvojimo mali komadić tijesta, napravimo kuglicu, rastanjimo ju na dlanu u tanki disk, na sredinu stavimo malo paste od graha i zatvorimo u kuglicu.
Punjene kuglice stavimo kuhati u kipuću vodu.
Kuhane su čim isplivaju na površinu vode.

sirup
  • 1/4 šalice šećera (smeđeg)
  • 1,5 - 2 šalice vode
  •  malo svježeg đumbira (narezati na trakice)
Prokuhamo vodu sa šećerom i đumbirom (oko 10-15 min).
Procijedimo i u dobivenom sirupu u malim zjedlicama serviramo kuglice.





  Nadam se da sam uspjela bar malo približiti daleku nam Kinu. :)
                                                 






P.S.
Ovih dana sređivala sam popis za arhivu, i ovo je jedan post iz nje.
Sad takodjer možete na jednom mjestu vidjeti i ostale moje recepte sa slikicama,
popis za slano i slatko nalazi se na vrhu stranice.




cookandplay

Primjedbe

  1. Eto malo egzotike! Ovo punjenje (grah sa šećerom)mi nikad ne bi palo na pamet! Vjerovat ću tebi da je fino! ;)

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Oni ih pune i s drugim pastama, kikiriki, sezam, kesten, grah...ja sam izabrala grah bas zbog tog da vidim kakvo je to. :) Okus nije baš uobičajen na koji smo mi navikli. :)

      Izbriši
  2. Volim Kinesku hranu; probala sam i ove loptice - sasvim zanimljive!

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. I ja volim njihovu hranu, ali ne svu, neki okusi su mi malo pre jaki.

      Izbriši
  3. Ove loptice su totalno zanimljive,baš me zanima ukus koji imaju,a vjerujem da bi mi se jako svidjele jer obožavam grah:)..odličan post!

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Mislim da je s kineskom kuhinjom dosta škakljivo jer nismo navikli na njihovu hranu pa su nam okusi malo neobični.
      Oni sigurno i za našu hranu tak misle. :)

      Izbriši
  4. Zanimljiv receptić. ;) Premda oni sve svoje vrste knedlica i punjenog tijesta kuhaju na pari. To još nisam isprobao na taj način, a i da ti budem iskren i svi potrebni sastojci se dosta teže pronalaze ( barem kod mene ), a i dosta su skupi.

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Većinu knedlica kuhaju na pari, ali ne sve! :)
      Ove knedlice, odnosno Tang Yuan se kuha u vodi, ne na pari.


      Izbriši
    2. ;) Za takve još nisam čuo, ajde da i ja nešto naučim. Imam averziju kad se kuhaju u vodi, bilo da su njihove "origigi" knedlice ili one naše najpoznatije sa šljivam jer uvijek budu gnjecave.

      Izbriši
    3. :)
      kod mene suprotno, ja baš volim knedle, nije mi bitno dal su na pari ili u vodi kuhane. jedino mi nisu dobre one kupovne od leda, ali za silu mogu i one proć. :)

      Izbriši
  5. ...moram priznati da ne poznajem kinesku kuhinju niti sam se upuštala u pripremu bilo kakovih kineskih recepata...
    ...ovo je svakako zanimljivo... recept će biti spremljen u folder "probati"... ;))
    ....čitamo se... lijep pozdrav ostavljam... :)

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Mene je baš zanimalo kakvo je, odnosno više me zanimalo kakvo je to rižino brašno. S brašnom sam bila oduševljena, posle sam ga koristila u jos nekim receptima. A knedlice nisu kao naše, okus je drugačiji, pogotovo im ovaj sirup u kojem se serviraju daje malo neobičan okus. Neobičan u smislu da je različit od okusa na koje smo navikli.
      Lijep pozdrav ti šaljem! :)

      Izbriši
  6. ovo je nešto za mene potpuno novo i egzotično, hvala ti na edukaciji! nemam pojma o kineskoj kuhinji općenito, totalni sam tudum na tom polju, ali volim svašta novo isprobavati (za razliku do mojih ukućana)... mogla bih početi upravo s ovim desertom, ne čini mi se sad tako drastično drugačiji, slatko je slatko!

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. drago mi je da sam te zainteresirala. i ja takodjer volim isprobavanja i nove izazove. :)

      Izbriši

Objavi komentar